Na obilježavanju 23. obljetnice osnutka Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine na području današnje Tuzlanske županije o prvim okupljanjima Inicijativnog odbora, osnivačkom sastanku, utemeljiteljima, sudionicima tih događaja, predvoditeljima HDZ BiH Soli sve do danas, govorio je počasni član HDZ BiH fra Josip Zvonimir Bošnjaković, gvardijan franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Tuzli u vrijeme nastanka Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u Tuzli.
Govor fra Josipa prenosimo u cijelosti.
Mnogopoštovane Dame i Gospodo!
Dozvolite mi da se pridružim i ja pozdravima – srdačno, bratski i iskreno – koje je malo prije uputila poštovana gospođa Ankica Stjepić Čosić u ime Županijskoga Odbora HDZ-a BiH-Soli – velepoštovanim Gostima i svima Vama, ovdje nazočnima.
Međutim, i pored toga, osjećam svojom obvezom, da na isti način i ja pozdravim našega predsjednika Hrvatske stožerne demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, gospodina profesora dr. Dragana Čovića i posebice, velepoštovanoga gospodina Tomislava Karamarka, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice Republike Hrvatske, s kojom večina Hrvata u BiH tvori jedno jedinstveno tijelo i nedjeljivu cjelinu i predsjedatelja Vijeća ministara BiH gospodina Vjekoslava Bevandu.
Jednom riječju, gospodin Tomislav Karamarko je prvi predsjednik Hrvatske Demokratske Zajednice Republike Hrvatske, koji posjećuje Hrvate Tuzlanske Županije – Soli, i zato ga još jedamput pozdravimo srdačnim i zahvalnim pljeskom…!
Mnogopoštovane dame i gospodo, čestitajući Vam svima dvadeset i treću obljetnicu postojanja Hrvatske Demokratske Zajednice BiH i Tuzlanske Županije – Soli, dozvolite mi da Vam sada nešto kažem i o tome.
Hrvatska Demokratska Zajednica BiH utemeljena je u ona burna vremena početka rata, devedesetih godina.
Dvadeset i treća obljetnica od utemeljenja HDZ-a u BiH i u Tuzli, prilika je da se s povijesne udaljenosti utvrde činjenice o događanjima od 1990. i o posljedicama izazvanim njima. Pri tome se ne smiju zaboraviti događaji i ljudi, posebice naši dragi i pokojni branitelji, koji su sudjelovali u njima, te se, kao takvi, trebaju smjestiti u povijesne okvire jednoga vremena bez obzira na to kakve su rezultate postigli.
Budući da političke prilike u BiH početkom 1990. nisu omogućavale djelovanje stranaka s nacionalnim predznakom (član 4. Ustava BiH), i stoga i djelovanje HDZ-a u BiH je bilo ilegalno, što je bitno ometalo normalan rad stranke na cijelom području BiH. Bilo je i takvih ideja koje su išle u pravcu registracije stranke bez atributa – «hrvatska» u njezinu nazivu – što je tadašnje vodstvo s gospodinom dr. Perinovićem s pravom odbacilo – ne želeći praviti razliku s istoimenom strankom u Hrvatskoj. Za posljedicu takve odluke, Hrvatska Demokratska Zajednica BiH posljednja se registrirala od tri vodeće nacionalne stranke u BiH (SDA, SDS i HDZ).
Iako je djelovanje bez registracije stvaralo velike probleme u radu stranke, osobito pri učlanjivanju novih članova iz redova intelektualaca, kao i probleme pri formiranju ogranaka HDZ-a na prostoru BiH, Inicijativni odbor HDZ-a u BiH je 19. ožujka 1990. na sastanku u Bugojnu donio odluku da se krene u formiranje ogranaka HDZ-a u cijeloj BiH.
Nakon obilaska niza mjesta s tada većinskim hrvatskim pukom (Kreševo, Lištica, Široki Brijeg, Čitluk, Busovača, Vitez…) odlučeno je da se formira Inicijativni odbor ogranka HDZ-a u Tuzli. Poznavajući političke prilike u Tuzli i jak utjecaj jugoslavenstva i ateističkoga komunizma, odlučeno je da se kontaktira fra Josip Zvonimir Bošnjaković, gvardijan Franjevačkoga samostana u Tuzli, kako bi – uz njegovu pomoć – okupili Hrvate iz Tuzle i okolice, privržene idejama Hrvatske demokratske zajednice.
Uz njegov pristanak u večernjim su satima 19. svibnja 1990. stigli u Franjevački samostan u Tuzli predstavnici Inicijativnoga odbora HDZ-a BiH: dr. Davor Perinović, predsjednik, Mario Milošević, glavni tajnik, te članovi Zvonimir Jan, Zdenko Milošević i Ignac Koštroman.
Tuzlanske je Hrvate predvodio, te večeri, gvardijan i župnik – fra Josip Zvonimir Bošnjaković, Drago Pavić, Ante Zvonar, te još nekoliko viđenijih Hrvata iz Tuzle. Potaknuti idejom borbe za ravnopravan položaj Hrvata na cijelome području BiH (kao i svim područjima bivše SFRJ gdje žive Hrvati) održan je 19. svibnja 1990. osnivački sastanak Inicijativnoga odbora HDZ-a u samostanu u Tuzli. Nakon održanog sastanka o tome su obaviješteni i svi mediji u SFRJ, pa se taj dan s pravom smatra – danom utemeljenja HDZ-a u Tuzli.
Predsjednici Općinskoga odbora HDZ-a BiH-Tuzla, bili su gospoda: Pero Vasilj, Ante Zvonar, Ivica Marinović, Damjan Nišandžić, Rado Pejić i aktualni predsjednik Ivica Kovačević.
Prvi vijećnici iz HDZ-BiH-Tuzla, u Općinskome vijeću u Tuzli, bili su: Ante Zvonar, Tunjo Antić, Drago Pavić, dr. Tadija Martinović, Niko Mrkonjić, dr. Jozo Budimir, Anto Pranjić i Pejo Banović. I kasnije, gospoda Mijo Krešić, Anto Jurić, Damjan Nišandžić, Rado Pejić, gospođa Jasminka Mijatović i Ivica Kovačević.
Iz općinske organizacije HDZ-a BIH-Tuzla, odnosno županijske organizacije HDZ-BiH-Soli, u proteklih 23. godine u Predsjedništvu HDZ-BiH, bili su gospoda: Drago Pavić, jedan od utemeljitelja stranke, dr. Stjepo Pranjić, Ivo Andrić Lužanski, bivši predsjednik Federacije BiH i gospodin Mijo Krešić, bivši zamjenik ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH i aktualni predsjednik Županijskoga Odbora HDZ-a Soli
Predsjednici Regionalnog Odbora HDZ-a BiH-Soli, u čijemu je sastavu bila i Organizacija HDZ-a BiH – Ravne Brčko, koji je konstituiran u svibnju 1991 u Srebreniku, bili su. Ivo Andrić Lužanski i nakon njegova odlaska 1999. dr. Stjepo Pranjić i gospodin Mijo Krešić, koji tu dužnost kao predsjednik Županijskoga Odbora HDZ-a BiH – Soli obavlja i danas.
Ovdje treba spomenuti i velike uspjehe i rad Županijskoga Odbora mladeži HDZ-a BiH-Soli, (koji je utemeljen 1994.) . čiji su predsjednici bili: Marijanko Divković, Snježana Vilušić, Željko Tomić i aktuelni predsjednik Dalibor Vidović. Kao i Općinski Odbor mladeži HDZ-a BiH-Tuzla na čelu sa svojim predsjednicima: Goranom Sabranovićem, Ivicom Kovačevićem i Draženom Divkovićem.
U Tuzli od 2000. godine markantno djeluje i Zajednica žena HDZ-BiH-Soli, «Kraljica Katarina Kosača» na čelu sa svojom poštovanom predsjednicom Jadrankom Pavlić, kao i Općinski Odbor HDZ-a – BiH Tuzla, Zajednica žena «Kraljica Katarina Kosača» čija je predsjednica gospođa Jasminka Mijatović.
Poštovane Dame i Gospodo, Hrvatska Demokratska Zajednica u Tuzlanskoj županiji imala je mnogo uspona i padova, ali na izmaku prvoga desetljeća u ovome stoljeću, vratila se je ponovno na velika vrata na političku scenu u Tuzlanskoj županiji i šire.
Prije toga novoga uzleta, odnosno povratka parlamentarnosti, županijska organizacija HDZ-BiH-Soli bila je na dnu zanimanja biračkoga tijela, te beznačajni faktor na tuzlanskoj političkoj i društvenoj sceni, a za sve to, kriva je bila snažna demagogija i data lažna obećanja s onih drugih strana, to jest zavođenje naroda od strane lažnih multietničara, pa i jugonostalgičara.
Međutim, na parlamentarnim izborima 2006. te njihove mađioničarske smicalice počele su jenjavati, jer ih je većina hrvatskoga naroda pročitala, što se je najbolje pokazalo kod izbora 2010 godine.
Naime, predsjednik Županijskoga odbora Soli, gospodin Mijo Krešić, tadašnji zamjenik ministra sigurnosti BiH, počeo je hrabro i znalački povlačiti strateške poteze oko bolje organiziranosti HDZ-ove županijske organizacije: reaktiviranjem još boljega djelovanja HDZ-a u općinskim organizacijama u Srebreniku, Lukavcu, Banovićima, Drjenči i u Tuzli i njezinoj okolici – a sve sa svojim vrijednim suradnicima: sa gospodinom Božom Antunovićem, ministrom prostornog uređenja i zaštite okolice, sa gospodinom Ivom Andričem Lužanskim, koji je sa svojim «Živiničkim Sokolovima i 115. brigadom HVO-a «Zrinski», na čelu sa Zvonkom i Viktorinom Jurićem, devedesetih godina – zadao prvi obrambeni udarac agresoru na ovim tuzlanskim prostorima. Zatim, sa g. Zvonimirom Banovićem, savjetnikom Kantonalnoga Premijera, profesorom Ivicom Kovačevićem, presjednikom Općinskoga HDZ-a Tuzla, sa gospođom Jasminkom Mijatović, pravnicom, gosp. Radom Pejićem, bivšim ministrom pravosuđa, gospodinom tajnikom Općinskoga HDZ-Tuzla Danijelom Nikolićem, i drugim najodličnijim kćerima i sinovima Hrvatske Demokratske Zajednice na ovim tuzlanskim prostorima.
Tako da se, zahvaljujući gosp. Miji Krešiću i spomenutim suradnicima, može s pravom ustvrditi da se danas Hrvatska Demokratska Zajednica Županije Soli i Općine – Tuzla itekako pita i da se s njom itekako računa kao nikada do sada.
I da više ne duljim, zahvaljujući Vam na strpljivosti, ja želim u povodu dvadeset i treće obljetnice od utemeljenja Hrvatske Demokratske Zajednice BiH i Županijskoga Odbora –Soli i Općinskoga Odbora HDZ-BiH-Tuzla, sljedeće:
Da Hrvati Tuzle i okolice, dobiju konačno svoj Hrvatski kulturni centar koji je biti ili ne biti – conditio sine qua non Hrvata u ovim prostorima, a čija je gradnja davno započeta i danima i godinama očekuje novčanu pomoć sa svih strana, ali je nažalost do sada nema.
Osim toga želim:
Da Hrvati nikad više ne dozvole da im «drugi» kod izbora biraju predstavnike na razini Države i Federacije.
Da Hrvati nikada stoički i mirno ne gledaju kako im djeca nakon školovanja na fakultetima ostaju bez posla, pa moraju zaposlenje tražiti u drugim državama, uključujući Irak i Afganistan.
Da konačno Hrvati shvate da jedan narod ne mogu uništiti ni bombe ni bilo kakvo oružje, ali ga zato mogu uništiti pobačaji, bijela kuga i nemoral, jer budućnost opstanka pripada samo onim narodima koji imaju brojno potomstvo i koji ne prodaju zemlju svojih pradjedova, jer to nije njihova zemlja nego od dragoga Boga – pozajmica.
I konačno želim HDZ-u BiH i HDZ-u županije-Soli i Općinskome Odboru HDZ-a Tuzla, da – obogaćeni mladim, obrazovanim i stručnim snagama, a sve u okviru svehrvatskoga jedinstva, budu istinski korektori i moćna brana protiv nesloge, recesije, nezaposlenosti, diskriminacije, korupcije, siromaštva i bijede, koje ima i previše uslijed ratova, mržnje i nepravedne raspodjele materijalnih dobara diljem svijeta, koji sve više i više zbog svega toga postaje – jednom strašnom –i velikom dolinom suza.
Poštovane Dame i Gospodo, sestre i braćo umjesto završnog pozdrava citirat ću psalmistu „Ako Bog ne gradi kuće, badava se graditelji muče!“