1-23-1Poštovani članovi Županijskog odbora HDZBiH Soli,

Poštovani predsjednici općinskih odbora u sastavu naše županijske organizacije,

Poštovana predsjednice Županijskog odbora Soli Zajednice žena HDZBiH Kraljica Katarina Kosača,

Poštovane predsjednice općinskih odbora Zajednice žena HDZBiH Kraljica Katarina Kosača,

Poštovani dopredsjedniče Mladeži HDZBiH i predsjedniče Županijskog odbora Mladeži HDZBiH Soli,

Poštovani Vijećnici HDZBiH u općinskim vijećima Tuzle i Gradačca,

Poštovani članovi braniteljskih udruga proisteklih iz Domovinskog rata,

Čast mi je i zadovoljstvo pozdraviti vas na ovoj Svečanoj sjednici obilježavanja XXI. obljetnice osnutka Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine na prostoru današnje Tuzlanske županije.

Današnje su okolnosti takve da ne daju dosta prostora za velika slavlja, a kakva uistinu zaslužuju obljetnice stožerne stranke hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. No, te nam okolnosti nisu prepreka da se s iskrenim osjećajem ponosa, i u ovakvom ambijentu, prisjetimo barem važnih događaja, važnih činjenica, uspona i padova, svih naših dvojbi kroz 21 godinu života HDZBiH s Hrvatima i Hrvata s HDZ-om u Bosni i Hercegovini.

Kao što su specifični uvjeti danas, u traženju prihvatljivog i održivog ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini, i prije 21 godinu je bilo specifično vrijeme. Bilo je to doba prelaska iz jednopartijskog u višestranački sustav, a ubrzo zatim u okrutno ratno okruženje.

Puno poštovanje na odvažnosti zaslužuju svi oni koji su tada radili na organizaciji Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine u Tuzli, Srebreniku, Gradačcu, Živinicama, Lukavcu, Čeliću i Banovićima. Ni ovoga puta ne smije se zaobići značaj naših župnika, počevši od tadašnjeg tuzlanskog gvardijana fra Josipa Zvonimira Bošnjakovića pa do svećenika u svima našim župama, na političkom rađanju HDZBiH na ovim prostorima. Tridesetak osoba s našeg područja nazočilo je 18. kolovoza 1990. godine utemeljiteljskom, Prvom općem saboru HDZBiH u Sarajevu.

Malo iza toga krenulo je utemeljenje općinskih odbora HDZBiH na području današnje Tuzlanske županije. Za prve predsjednike općinskih odbora HDZBiH izabrani su: Pero Vasilj u Tuzli, Franjo Matić u Gradačcu, Ivo Andrić Lužanski u Živinicama, Slavko Bojić u Drijenči – Čeliću, Vlatko Tunjić u Lukavcu, Anto Dokić u Banovićima, Mato Matijević u Srebreniku.

Organizacijsko povezivanje općinskih odbora uslijedilo je u proljeće naredne godine, formiranjem tadašnjeg Regionalnog odbora na Konstituirajućoj sjednici u Srebreniku u svibnju 1991. godine. Za prvog predsjednika Regionalnog odbora HDZBiH Soli izabran je Ivo Andrić Lužanski.

U Bosni i Hercegovini se ubrzo zaratilo, Hrvati su se organizirali kroz Hrvatsko vijeće obrane, tako da je stranačko djelovanje na neko vrijeme bilo potisnuto u drugi plan. Ali nikada nije u cijelosti prestalo. Dapače, samo je u Tuzli, primjerice, tijekom '94. pristupilo nekoliko stotina novih članova HDZ-a BiH. Te je godine na mjesto predsjednika Regionalnog odbora, kasnije Županijskog odbora HDZBiH Soli imenovan Stjepo Pranjić. U to je vrijeme HDZBiH Soli pokrenuo projekt razbijanja informativne blokade Hrvata Soli: najprije tiskanjem mjesečnika „Glasnik HDZ-a Soli“, potom uspostavom Dopisništva Hrvatskog radija Herceg Bosne, širenjem dopisničke mreže iz Tuzle za hrvatske tiskane i elektronične medije u Zagrebu, Splitu i Mostaru, naposljetku i otvaranjem Hrvatskog radija Radio postaje Soli. HDZBiH Soli je imao golemog utjecaja i na rad klubova u formiranom Hrvatskom športskom društvu Zrinski.

Za hrvatski narod i Hrvatsku demokratsku zajednicu naročito je bila teška 1994. godina, godina sudbonosnih odluka za Hrvate Soli. Trebalo se tada odlučiti o statusu 115. HVO brigade Zrinski koja je imala golemi značaj kako u vojnom tako i u političkom životu Hrvata Tuzle. Većina članova HVO-a bila je najprije članovima HDZ-a jer su formirali samosvijest o interesima nacionalnog jedinstva. U tim iznimno teškim danima HDZBiH je ostao uz hrvatski narod.

U prvoj godini poraća za predsjednika ŽO HDZBiH Soli ponovno je izabran Ivo Andrić Lužanski. Tu je dužnost obnašao do 1999. godine. U lipnju 1999. godine na unutarstranačkim izborima za predsjednika ŽO HDZBiH Soli izabran je Mijo Krešić. Tu dužnost i danas obnašam. U međuvremenu sam na trima redovitim unutarstranačkim izborima biran za predsjednika ŽO, posljednji puta u rujnu prošle godine.

Djelovanje HDZBiH Soli kroz cijelo ovo vrijeme višestranačja u Bosni i Hercegovini bilo je na provjeri kod birača. I nije svaki puta, što valja priznati, ocijenjeno najboljim. Raspon se kreće od plebiscitarne podrške, tzv. potpunog rezultata, kakav je bio na prvim višestranačkim izborima 1990. godine ili prvim Postdaytonskim izborima u rujnu 1996. godine ili odličnog, spram okolnosti bezmalo vrhunskog rezultata, u listopadu 2010. godine pa do skoro ponižavajućih ishoda 2004. ili 2006. godine.

U zadnjih 15 godina održano je 10 izbornih ciklusa – 6 općih i 4 lokalna. Za ovu priliku izdvojit ću rezultate HDZBiH u Tuzlanskoj županiji na općim izborima:

  • 4. rujna 1996. godine - 17.517 glasova (Tuzlanska županija + Općina Ravne Brčko)
  • 12. rujna 1998. godine - 5.945 glasova (Tuzlanska županija + Općina Ravne Brčko)
  • 11. studenog 2000. godine - 3.300 glasova
  • 5. listopada 2002. godine – 2.980 glasova
  • listopada 2006. godine - 2.650 glasova
  • listopada 2010. godine – 6.550 glasova

Naravno svaki od ovih izbora je bio priča za sebe. Izborna pravila su se mijenjala iz ciklusa u ciklus, prilagođavana su potrebama Privremenog izbornog povjerenstva i OESS-a koji je vodio izbore sve do 2006. godine. Nekada je za izlazak na izbore trebala posebna registracija, nekada se nametalo drukčije ograničenje. Promijenjena demografska struktura, odnosno izlaznost također je utjecala na rezultate – najveća je bila 2006. (blizu 80 posto), najmanja 2004. godine (oko 45 posto). Bilo je prekrajanja i izbornih jedinica kao u primjeru odvajanja Općine Ravne Brčko – do 1998. birači iz Ravne Brčkog su glasovali za Tuzlansku županiju, a poslije za Brčko Distrikt.

No, unatoč svim tim činjenicama koje su utjecale na rezultate HDZBiH Soli evidentno je i „sivo razdoblje“ započeto još 1998. godine, nastavljeno nesudjelovanjem HDZBiH Soli u zakonodavnoj vlasti, niti u izvršnoj vlasti od 2000. do 2002. godine, a koje je bilo najizraženije u lošim izbornim rezultatima 2004. i 2006. godine.

Bila je to donja crta iza koje je uslijedilo otrežnjenje, odbacivanje tereta u vidu nezadovoljnika koji su gledali samo osobni probitak, i vrijeme spremanja za strateške promjene u djelovanju Županijskoga odbora.

Prvi korak u tom smjeru bio je izbor predstavnika naše Županijske organizacije u Vijeće ministara BiH 2006. godine, a nakon toga i pozicioniranje člana naše Županijske organizacije Ive Andrića Lužanskog pri vrhu liste za Sabor Republike Hrvatske. Uslijedila je dobro pripremljena kampanja u kojoj smo svi sudjelovali nakon koje smo mogli sa zadovoljstvom konstatirati da je naša županijska organizacija dobila zastupnika u Saboru Republike Hrvatske.

Odmah zatim se prišlo ustrojavanju onih općinskih odbora u sastavu Županijske organizacije koji su faktično samo na papiru postojale. Cilj je bio postići što bolji rezultat na lokalnim izborima 2008. godine. Izabrani su novi odbori u Živinicama i Srebreniku, u Županijski odbor je kooptirana nekolicina uglednih HDZ-ovaca, posvećena je pozornost hrvatskim kulturnim i sportskim udrugama, te se našlo načina i uspostavljen je korektan dijalog i suradnja s predstavnicima Crkve (gvardijanom, dekanom i svim župnicima).

HDZBiH Soli se nanovo i iskreno počeo okretati hrvatskom čovjeku, otvorio se za suradnju posebice mladeži, što je neumitno dovelo do dizanja izbornog rejtinga. Broj glasova je 2008. godine dignut na 3.675, dakle za 1.025 više nego 2006. godine. Općinski odbor Tuzle je zadržao parlamentarnost, u Gradačcu je stečena parlamentarnost, a za dlaku je izmakla u Živinicama i Srebreniku. Za svega 20-tak glasova. Sve je ovo svima nama podiglo elan, vratilo vjeru u snagu HDZBiH.

A ta snaga, snaga kojoj se vjeruje, upravo kakav je bio i slogan HDZBiH, do punog je izražaja došla na preklanjskim Općim izborima. I nije došla sama po sebi, nego se za nju valjalo izboriti. I nije mogla sama stajati, nego je morala imati oslonce.

Jedan je bio već postavljen, onaj u Mladeži. Tri, četiri godine se radilo na pridobivanju mladih ljudi. Svoju su moć navijestili već 2008., a preklani su nas naprosto ponijeli. I nije se Mladež pokazala samo kroz 50-tak volontera za onaj svakodnevni silni tempo predizborne kampanje. Još je veća dobit svima nama njihova zrelost u promišljanju kako svoj život u rodnom kraju organizirati i politički usmjeriti kroz HDZBiH. A napose je snaga mladeži u vremenu koje dolazi. I zbog toga se ni jednog trenutka ne smije pomisliti kako ne trebaju nastaviti s još jačim organiziranjem i preuzimanjem sve više odgovornosti.

Drugi stup, onaj u Zajednici žena HDZBiH Kraljica Katarina Kosača, u našoj je županiji HDZBiH Soli postavio 2009. godine, uspostavom Županijskog odbora Zajednice žena. Dogodilo se to 24. rujna 2009. godine kada je za predsjednicu izabrana Jadranka Pavlić. Za kratko razdoblje Zajednica se prometnula u snagu na koju se moglo osloniti. To se potvrdilo na prošlim izborima. Snaga Zajednice žena HDZBiH Kraljica Katarina Kosača još je veća kada se spozna da će vremenom zasigurno biti još bolje organizirana i kreativnija.

Kao nikada prije, Županijski odbor HDZBiH Soli se posve seriozno pripremao za preklanjske izbore. Na vrijeme su postavljeni pravci djelovanja:

-         Reorganizirati OO HDZ Lukavac i Drijenča-Čelić

-         Osnovati udruge u onim mjestima gdje nije bilo stranačke infrastrukture i preko njih organizirati razne sadržaje

-         Već postojeće udruge podržati i pridobiti za interese HDZBiH

-         Uspostaviti kontakte s dijasporom i motivirati ih da izađu na izbore

-         Obnoviti pokidane odnose s Hrvatima Tuzlanske županije koji se bave privatnim biznisom

-         Obići sve temeljne ogranke, razgovarati s ljudima

Većina zacrtanih smjernica, kako ovih „krupnijih“ tako i mnoštvo drugih aktivnosti je obavljeno. Plan i Program gotovo su u cijelosti ispunjeni, a kasniji izborni rezultat je potvrdio da su bili realno postavljeni. Letvica jeste bila visoko, ali je visina svladana.

Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine nakon 10 godina je povratila parlamentarnost u Tuzlanskoj županiji. To je bio cilj i postignut je. Osvojili smo 6.550 glasova i osvojili jedno zastupničko mjesto. Uvjerljivi pobjednik na našoj izbornoj listi je bio nositelj Mijo Krešić.

S obzirom na sve okolnosti, ponovit ću, ovaj rezultat iz 2010. godine može se bez ustezanja mjeriti s onim prvim poslijeratnim izborima. Svi drugi prijašnji izborni rezultati HDZBiH Soli daleko su ispod.

Podsjetit ću da smo lani osvojili:

- 6.550 glasova za Županijsku skupštinu,

- 5.467 glasova za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH,

- 5.116 glasova za člana Predsjedništva BiH,

- 5.067 glasova za Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH.

Iza ovih brojki stoje činjenice koje odražavaju suštinu pobjede: postigli smo jedinstvo Stranke s hrvatskim narodom, zauzeli lidersku poziciju u ostvarenju interesa hrvatskog naroda, svima smo dali do znanja da smo nezaobilazni čimbenik u političkim preslagivanjima i naravno, preuzeli veliku odgovornost na sebe.

U kontekstu velikoga uspjeha, uvijek moramo imati na umu da smo u Skupštinu Tuzlanske županije prošli s 20-tak glasova viška. Bilo je tijesno, dakle, što nam valja biti pouka za ubuduće: Svaki kotačić u zacrtanom planu mora biti na svome mjestu i svi moraju funkcionirati kao jedan stroj. Samo tako se može doći do cilja kojega se, opet, mora postaviti s puno odvažnosti i odlučnosti. Malodušnosti nema mjesta.

To moramo imati na umu i pred novim izazovima: Ispunjenju obećanja, posebice našoj mladeži; jačanju Stranke u svim općinskim vijećima, dakle, pripremama za iduće lokalne izbore; jačanju pozicije našeg Županijskog odbora unutar HDZBiH i promicanja naših kadrova u strukture vlasti kako okolnosti budu dopuštale; naposljetku ali i najvažnije, artikuliranju naših interesa, odnosno interesa Hrvata Tuzlanske županije, u budućem ustroju Bosne i Hercegovine.

Na tome tragu je bila i aktivnost Županijskog odbora HDZBiH Soli koja se desila u veljači 2011. godine kada smo prikupljali potpise za peticiju STOP MAJORIZACIJI HRVATA. Skupili smo oko 5.000 potpisa i poručili da ne kanimo odustati od jednakopravnosti, ali i da ne kanimo otići s naših ognjišta.

Nakon toga su uslijedile pripreme za izbore za Sabor Republike Hrvatske. Naš je kandidat na listi za XI. izbornu jedinicu bio Saša Cirger. I ovaj smo put odnijeli premoćnu pobjedu s osvojenih blizu 80% glasova hrvatskih državljana te smo time ispunili zadane stranačke ciljeve.

Sljedeći naš korak bit će priprema za iduće lokalne izbore, pri čemu moramo zadržati sva pozitivna iskustva od prošlih izbora i ispraviti propuste.

Jedno je sigurno, županijska organizacija Hrvatske demokratske zajednice BiH ima još dosta prostora za širenje svoga utjecaja, ima potencijala za novi iskorak za dobrobit hrvatskog naroda i ostvarenja njegove pune jednakopravnosti u domovini Bosni i Hercegovini.

Danas smo dijelom, važnim dijelom, stožerne stranke hrvatskog naroda u BiH koja ima kontinuitet političke ideje o ustavnoj jednakopravnosti hrvatskog naroda s druga dva konstitutivna naroda; stranke koja se iz pokreta transformirala u narodnu, modernu europsku političku stranku i sada živi punu političku zrelost.

Drago mi je što su se kroz ovo moje izlaganje neki prisjetili značajnih trenutaka povijesti HDZBiH Soli, i još više što ćemo se naći u budućim uspjesima HDZBiH Soli.

Na najljepši način vam čestitam XXI. obljetnicu HDZBiH Soli.

Hvala!