Nekadašnjeg zamjenika ministra sigurnosti BiH Miju Krešića ne iznenađuju informacije o postojanju paralelnih struktura unutar institucija Bosne i Hercegovine koje ozbiljno remete njezino unutarnje povjerenje i vanjski ugled. Po njegovim riječima, rezultat je to složenih unutarnjih političkih problema i stanja krize koja vodi slabljenju sustava i pogoduje paralelnim strukturama koje žele zloupotrijebiti institucije sustava BiH. Time je dao naznačiti, iako tvrdi da nema druge konkretne informacije, kako je posljednja afera u Graničnoj policiji vrh ledenoga brijega.
Kako je moguće da postoji tako masovna pojava ilegalnih prisluškivanja u legalnim institucijama, ali i paraslužbi?
Čuo sam za postojanja takvih informacija. No, dok sam bio zamjenik ministra sigurnosti, izravno sam bio uključen u uspostavu sustava za zakonito presretanje komunikacija. I znam što je svakoj od policijskih agencija tada stavljeno na raspolaganje. Naravno, sama struktura sigurnosnih i policijskih agencija, a posebno je to izraženo na državnoj razini, pruža mogućnost paralelizma unutar tih institucija. Nažalost, te institucije u Bosni i Hercegovini su u dobroj mjeri izvan onoga što se zove profesionalno. Ja moram reći da se kroz institucije provlači određeni broj osoba koje nisu spremne obavljati dužnost do kraja profesionalno, te raditi i štititi interese države, institucija i građana sukladno zakonima države Bosne i Hercegovine.
Postoje li doista te paralelne institucije, ili da budem konkretniji, jesu li nestale tajne bošnjačke, srpske, hrvatske obavještajne i sigurnosne strukture?
Očigledno je, a naročito ako se događalo ovo što spominjete oko Granične policije, a čini se da jeste, jer iza takvih stajališta stoje najviši policijski autoriteti, onda sve upućuje kako se radi o ozbiljnim sumnjama. Ta činjenica upućuje i na to da postoje vrlo aktivne paralelne strukture. Što je lošija politička klima i što je lošija ukupna situacija u Bosni i Hercegovini, ove strukture još više dobivaju na značaju i sve su jače. Tamo gdje sustav ne funkcionira ili gdje u krizi, te paralelne strukture traže svoj prostor. Činjenica je kako postoje određene interesne skupine koje žele paralelno kontrolirati institucije ili provesti aktivnosti, negdje se zakačiti na sustav BiH i pokušavati zloupotrijebiti te informacije, te ‘bočno djelovati’.
Imate li informacije da se takve stvari događaju i unutar drugih agencija, ima li ikakvih jamstava da to nije tako i kako napraviti da sustav bude neprobojan za ovakve utjecaje?
Ukupni odnosi u Bosni i Hercegovini diktiraju brojne stvari. Složeni su. Samo nepostojanje zajedničke vizije o državi BiH, pokušaji centralizacije s jedne strane, odcjepljenja ili negiranja države do zahtjeva za snažnom decentralizacijom zemlje, daje prostora da i profesionalci iz reda pojedinih naroda prate ‘dominatne’ smjernice iz toga naroda i djeluju sukladno tim uputama. Moram reći da nemam konkretne informacije o prisluškivanju ili nelegalnim radnjama u drugim agencijama. Ali me apsolutno ne bi iznenadilo da i u drugim institucijama postoje ovakve pojave paralelnih sustava. U posljednjih nekoliko mjeseci i u Ministarstvu sigurnosti postoje informacije oko toga kako se Bošnjaci pokušavaju ‘konektirati’ kod ‘svog Bošnjaka’, Srbi kod svojih Srba, a Hrvati pak nisu bili u poziciji to napraviti jer ih tamo predstavljaju Hrvati koji su postavljeni od bošnjačkih političkih struktura.
Kako je moguće integrirati sustav, spriječiti ovakve pojave koje su i prijetnja državi Bosni i Hercegovini?
Radi se o ozbiljnim prijetnjama i velikim skandalima za koje očekujem da budu istraženi do kraja. Najvažnije je da se sada stvari ne relativiziraju kao što je to ranije bio slučaj, te svedu na samovolju pojedinaca. Ukupni odnosi, vladavina prava, poštovanje zakona je preduvjet da bi se gradilo povjerenje među profesionalcima. Za agencije na državnoj razini u sferi teorije možete reći da rade profesionalno posao, ali u praksi to nije slučaj. Najprije stoga jer se kroz institucije nastoji zaštititi neka osoba, nezakonita radnja ili određeni interesi.
Koliko organizirani kriminal i korupcija, te određeni ‘pipci’ koji sežu u institucije države ruše same njezine temelje i nastojanja da postane članica Europske unije?
Dosta toga u BiH funkcionira koruptivno, ne samo u institucijama o kojima smo do sada razgovarali. To je nažalost dio svakodnevice u Bosni i Hercegovini. I to je prisutno posebno onda kada institucije sustava ne funkcioniraju kako treba i kada se događaju određene krize. U posljednjih nekoliko godina imamo snažno izraženu krizu sustava. Ministarstvo sigurnosti pak, duže vremena ne funkcionira, i sadašnje stanje djeluje kao stanje raspada. Umjesto da se napravi iskorak, mislim da smo se vratili u prošlost.
Bosna i Hercegovina je posljednjih mjeseci i godina, a naročito od početka rata u Siriji i Iraku, u žiži zbog odlaska radikalnih skupina. Mogu li se institucije obračunati s takvim pojavama i koliko to ugrožava njezin imidž?
Sa svim problemima koje ima, BiH je nedovoljno jaka država kako bi se obračunala s problemom koji je zahvatio skoro cijeli svijet. BiH je potpisala različite međunarodne dokumente da će biti dio globalne koalicije za borbu protiv terorizma. No, kada se gleda iznutra, ona to do kraja ne poštuje. Deklarativno poštuje, ali je pitanje koliko to može operativno provoditi. BiH nema rješenje, niti ima kvalitetan odgovor na pojavu koja je prisutna u zadnje vrijeme. Ali, i to je posljedica ukupnih odnosa u BiH Nažalost, ne doživljavamo i među tri naroda svi isto tu prijetnju i tu opasnost pred kojom se nalazi BiH i svi je tumačimo iz kuta gledanja prema određenim simpatijama ili prijetnjama.
Preuzeto iz Večernjeg lista:
http://www.vecernji.ba/ne-bi-me-iznenadilo-da-i-drugi-prisluskuju-962197